Partnerstvo Sveučilišta
i tržišta kapitala

Ukratko

• Populacija mladih (15–19) pala je za 20,9% u proteklom desetljeću, a do 2039. očekuje se dodatnih −22,1%. Negativni demografski trendovi izravno utječu na budućnost sveučilišta.
• Studentska infrastruktura nije više pitanje socijalne politike — to je strateški alat kojim sveučilišta privlače studente i istraživače iz cijele Europe.
• 62% svih odbijenih prijava za studentski smještaj odnosi se na Zagreb. U razdoblju 2012.–2030. u gradu neće biti izgrađen niti jedan novi ležaj.
• Kampus Borongaj zahtijeva investiciju od 0,5 do 1,2 milijarde eura. Država je 2025. dodijelila Sveučilištu u Zagrebu 20 milijuna eura — projekt potrebne veličine nije moguć kroz proračun.
• Predlažemo Design-Build-Finance-Operate model (DBFO) u kojem Sveučilište zadržava zemljište, a privatni partner gradi i upravlja infrastrukturom kroz 50+ godina.

Demografski izazov, strateška prilika

Pad ukupnog broja stanovnika za gotovo 9% u posljednjem desetljeću snažan je indikator strukturnih demografskih kretanja. Međutim, agregatni statistički podaci, pod utjecajem migracija i intenzivnog starenja populacije, prikrivaju stvarne razmjere demografske krize. Posebno je zabrinjavajuća dinamika u mlađim dobnim skupinama; primjerice u kohorti od 15 do 19 godina zabilježen je pad od preko 50 tisuća osoba, što čini snažan pad od gotovo 20,9% u promatranom razdoblju (Slika 1.).

Zabrinjavajući negativni demografski trendovi impliciraju značajne strukturne promjene u javnom sektoru Republike Hrvatske, što uključuje i sustav visokog obrazovanja. To je jasno vidljivo i iz statistike broja učenika koji pristupaju državnoj maturi, a koji je od 2015. godine pao za čak 25% (Slika 2.).

Utjecaj snažnog pada populacije u dobi od 15 do 19 godina na broj studenata privremeno je neutraliziran unutarnjom migracijom iz ruralnih područja, imigracijom iz susjednih država te porastom stope participacije maturanata u sustavu visokog obrazovanja. Naša procjena je kako su ti kompenzacijski mehanizmi dosegnuli točku zasićenja. Uz stopu sudjelovanja koja je trenutno na razini od 75%, što je među najvišim stopama u EU, te uslijed demografske iscrpljenosti ruralnih bazena, potencijal za daljnju apsorpciju novih studenata unutar trenutačnog demografskog okvira je ograničen. Trenutna demografska kretanja predstavljaju ključni poticaj za transformaciju hrvatskih sveučilišta, otvarajući priliku za dugoročno osnaživanje njihove održivosti, kvalitete i globalne konkurentnosti.

Posljedice demografskih trendova

Nastavak negativnih demografskih trendova i posljedični pad broja upisanih studenata izravno utječe na budućnost sveučilišta. Od 2013. godine broj studenata pao je za skoro 9%, a uzimajući u obzir snažan pad u broju maturanata koji pristupaju državnoj maturi (Slika 3.), možemo očekivati nastavak negativnih trendova u broju upisanih studenata.

Prema najnovijim podacima Agencije za znanost i visoko obrazovanje, na fakultetima u Hrvatskoj je nakon provedenog jesenskog roka ostalo 11.120 slobodnih mjesta. To ukazuje na izazove koje visoko obrazovanje trenutno ima s popunjavanjem studijskih programa.

U razdoblju 2025. do 2029., financijske potrebe najvećih javnih visokih učilišta (JVU) osigurane su putem programskih ugovora sklopljenih s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i mladih. Raniji model alokacije proračunskih sredstava primarno korelira s brojem upisanih studenata, dok novi regulatorni okvir, definiran Uredbom o programskom financiranju, transformira taj pristup. Novi model se temelji na osnovnoj komponenti koja primarno pokriva rashode za zaposlene i materijalne troškove. Ovakav okvir pruža nužnu stabilnost sustavu, uspješno štiteći fiskalnu održivost institucija od izravnih učinaka depopulacije i omogućava fokus na daljnji razvoj.

Globalna konkurentnost kroz internacionalizaciju

Globalna studentska mobilnost prolazi kroz značajnu promjenu paradigme u kojoj sveučilišna središta preuzimaju ulogu aktivnih konkurenata na međunarodnom tržištu znanja. Urbani centri sa snažnom akademskom tradicijom sve intenzivnije razvijaju strategije za privlačenje talentiranih pojedinaca kao ključnog resursa za generiranje inovacija.

U eri ekspanzije umjetne inteligencije (AI) i sve šire dostupnosti znanja koju ona nudi, fokus razvoja budućih sveučilišnih centara mogao bi se preorijentirati na socijalno iskustvo i integraciju s privatnim sektorom.

Internacionalizacija i uklanjanje administrativnih barijera za mobilnost stranih studenata također su definirani kao prioriteti Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih. Konkretno, Hrvatska je zabilježila umjeren porast broja međunarodnih studenata uz petogodišnju složenu godišnju stopu rasta (CAGR) od 4,6%, ali uz vrlo nisku bazu. Pomak se vidi i u povećanju udjela stranih studenata u ukupnoj studentskoj populaciji na 3,7% (Slika 4.), ali Hrvatska i dalje ima nisku stopu udjela stranih studenata relativno.

EU kao akcelerator mobilnosti

Značaj internacionalizacije visokog obrazovanja potvrđen je i strateškim odlukama na razini Europske unije, što se očituje u povećanju proračuna za program Erasmus+ od 90% u financijskom razdoblju 2021. – 2027. Ovakva ekspanzivna fiskalna politika izravno potiče intenziviranje prekogranične mobilnosti studenata unutar Europskoga istraživačkog prostora (ERA). Navedena financijska stimulacija rezultirala je transformacijom studentske mobilnosti iz sporadične pojave u masovni proces koji redefinira studentsku dinamiku u Uniji i Hrvatskoj (Slika 5.).

Projekcije ukazuju na daljnje intenziviranje mobilnosti studenata u EU, potaknuto značajnim povećanjem proračuna programa Erasmus+ za financijsko razdoblje 2028. – 2034. Planirana alokacija sredstava u iznosu od 40,8 milijardi eura (Slika 6.), u usporedbi s 26,2 milijarde eura u prethodnom razdoblju (2021. – 2027.), predstavlja snažan fiskalni poticaj internacionalizaciji visokog obrazovanja. Ovakva ekspanzija izravno implicira generiranje kontinuirane potražnje za suvremenom i visokokvalitetnom studentskom infrastrukturom, pozicionirajući smještajne kapacitete kao kritičan čimbenik apsorpcije budućih mobilnih studenata.

Infrastruktura je ograničenje i prilika

Usklađivanje studijskih programa s aktualnom tehnološkom paradigmom i dinamičnim zahtjevima tržišta rada predstavlja strateški imperativ za održivost sustava visokog obrazovanja. Visoka kvaliteta obrazovnog procesa i razvoj suvremene studentske infrastrukture pritom se nameću kao ključni preduvjeti za privlačenje međunarodne i povratničke studentske populacije, bez kojih hrvatska visoka učilišta gube kompetitivnu prednost u odnosu na etablirane europske centre.

U okviru ovog rada, koncept infrastrukture obuhvaća:

• Rezidencijalne kapacitete: Standardizirani smještajni kapaciteti prilagođeni potrebama studenata i gostujućih nastavnika kao temelj mobilnosti.
• Istraživačko-nastavne resurse: Tehnološki napredni laboratoriji i kolaborativni prostori za učenje (smart lecture halls).
• Sustave financiranja u ranoj fazi: Razvoj lokalnih poduzetničkih inkubatora integriranih s fondovskom industrijom (Venture Capital), usmjerenih na komercijalizaciju akademskih projekata.

Implementacija navedenih rješenja zahtijeva sustavan fazni pristup izgradnji, pri čemu je primarni korak izgradnja smještajnih kapaciteta. Kvalitetan smještaj stvara bazu korisnika i osigurava neposrednu funkcionalnost kampusa. Tek kada se riješi temeljno egzistencijalno pitanje stanovanja, stvaraju se preduvjeti za punu mobilnost i privlačenje kritične mase talenata.

Hrvatski studenti u fokusu, strani kao osigurač potražnje

Deficit smještajnih kapaciteta za studente u Republici Hrvatskoj vidljiv je pri usporedbi domaće stope opskrbljenosti od 10,4% s prosjekom Europske unije koji iznosi 15%.

Snažna potražnja vidljiva je i u postojanosti visokog broja neudovoljenih zahtjeva za smještaj u studentskim domovima. Indikativno je da, unatoč općem depopulacijskom trendu i izgradnji novih kapaciteta, broj odbijenih prijava bilježi tek neznatan pad. Takva dinamika upućuje na izrazitu otpornost potražnje i sugerira da su dosadašnja infrastrukturna ulaganja bila nedovoljna za kompenzaciju akumuliranog nedostatka smještajnih jedinica (Slika 7.).

U ukupnom broju odbijenih prijava u Republici Hrvatskoj, 62% udjela predstavljaju zahtjevi za studentskim smještajem u gradu Zagrebu. Grad Zagreb predstavlja središnju točku ukupnog deficita i primarni izazov daljnjeg jačanja konkurentnosti hrvatskog društva (Slika 8.).

Unatoč strateškim naporima središnje vlasti i vodećih akademskih institucija, u Republici Hrvatskoj i dalje postoji kritičan deficit namjenski izgrađenog studentskog smještaja. Postojeći kapaciteti ne zadovoljavaju potrebe domicilne studentske populacije, kako u pogledu kvalitativnih standarda, tako i u kontekstu ukupnog broja dostupnih jedinica.

Zašto Zagreb

U razdoblju od 2012. do 2030. godine u Zagrebu neće biti izgrađen niti jedan novi studentski ležaj (Slika 9.). Istovremeno, Zagreb je najbolja lokacija u Hrvatskoj s kritičnom masom za realizaciju projekata u velikom mjerilu, što je preduvjet za privlačenje institucionalnog kapitala. Kao lokacija od posebnog značaja ističe se zemljište na prostoru kampusa Borongaj čija bi aktivacija omogućila rješavanje kroničnog nedostatka studentskih ležajeva i sustavni razvoj istraživačkih i poduzetničkih resursa integriranih u jedinstvenu funkcionalnu cjelinu.

Sukladno metodološkom okviru tvrtke Bonard, potencijalna potražnja u Zagrebu procjenjuje se na 28.797 tisuća korisnika (Slika 10.), što implicira prostor za skoro 21 tisuću novih kreveta do točke zasićenja koja bi reflektirala stopu opskrbljenosti od 36,7%.

Čak i za postizanje europskog standarda opskrbljenosti od 15%, Zagrebu je nužno minimalno 3.800 novih kreveta (Slika 11.). Sukladno prethodnim navodima, prosječna stopa opskrbljenosti na razini Europe je dinamična varijabla koja je pod kontinuiranim utjecajem ekspanzije mobilnosti i novih investicija u studentski smještaj.

Ukupna investicija podložna je visokom stupnju varijabilnosti, ovisno o finalnom obuhvatu smještajnih jedinica te jediničnim troškovima građenja u trenutku realizacije. Provedena analiza osjetljivosti indicira vjerojatan raspon kapitalnih ulaganja između 0,5 i 1,2 milijarde eura (Slika 12.). Važno je napomenuti kako ove projekcije obuhvaćaju isključivo rezidencijalni segment (PBSA), dok bi integracija dodatne znanstveno-tehnološke i inkubacijske infrastrukture zahtijevala dodatnu revalorizaciju ukupnih troškova projekta.

Navedene projekcije isključuju sudionike programa Erasmus+, koji generiraju dodatan pritisak na sustav. Ukupno 22.000 sudionika (od čega je 14.000 studenata) zabilježenih na nacionalnoj razini u 2024. godini predstavlja potencijalnu dodatnu potražnju za studentskim smještajem, što se posljedično najintenzivnije odražava na potražnju u zagrebačkom sveučilišnom centru.

Realizacija od 500 milijuna eura bez tereta za proračun

Postojeći model financiranja visokog obrazovanja postavlja značajna fiskalna ograničenja za daljnja kapitalna ulaganja. Prihodi hrvatskih sveučilišta primarno se oslanjaju na transfere iz državnog proračuna te, u novije vrijeme, na sredstva iz fondova Europske unije (Mehanizam za oporavak i otpornost te Kohezijski fond), dok se rashodovna strana dominantno odnosi na troškove zaposlenih. Dosadašnja izgradnja nove studentske infrastrukture uglavnom je bila uvjetovana dostupnošću kohezijskih sredstava, uz participaciju države.

Specifičan položaj Grada Zagreba proizlazi iz njegove visoke razine ekonomske razvijenosti (prema BDP-u po stanovniku), što ga svrstava u kategoriju razvijenijih regija s ograničenim pristupom određenim kohezijskim instrumentima za nove infrastrukturne projekte. Slijedom toga, Sveučilište u Zagrebu bilo je uskraćeno za značajne izvore financiranja novih smještajnih kapaciteta, usmjerivši dostupna sredstva primarno na opsežnu poslijepotresnu obnovu postojeće infrastrukture, čime je dodatno odgođeno rješavanje problema razvoja studentske infrastrukture.

Sveučilište kao pokretač vlastitog razvoja

Vlada Republike Hrvatske je uručenjem ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava iz studenog 2025. godine definirala okvir za financiranje izgradnje novih smještajnih kapaciteta u Republici Hrvatskoj. Prema navedenoj odluci, Sveučilištu u Zagrebu dodijeljeno je 20 milijuna eura za obnovu postojeće infrastrukture studentskog smještaja. Iako ova odluka potvrđuje fiskalnu volju države, ona ne rješava problem strukturnog deficita u smještaju. Čak i uz pretpostavku financijske snage, realizacija kapitalnih projekata izgradnje vjerojatno ne može započeti prije 2030. godine. Uzimajući u obzir standardni desetogodišnji ciklus planiranja i izgradnje, puni operativni učinak takvih ulaganja postao bi vidljiv tek nakon 2040. godine.

U kontekstu ubrzanih demografskih promjena, ovaj vremenski raskorak pokazuje se kao značajna prepreka. Pravovremena implementacija sustavnih rješenja ključna je za dugoročno osnaživanje međunarodne konkurentnosti Sveučilišta u Zagrebu i njegovo čvrsto pozicioniranje kao lidera unutar Europskog istraživačkog prostora (ERA).

Put prema realizaciji

Sveučilište u Zagrebu suočava se s izraženim fiskalnim ograničenjima, zbog čega je primarno fokusirano na sanaciju i održavanje postojeće infrastrukture. Ipak, Sveučilište posjeduje značajan potencijal u obliku neaktivne institucionalne imovine — prvenstveno neiskorištenog građevinskog zemljišta na strateškim lokacijama. Aktivacija ovog resursa moguća je kroz implementaciju DBFO modela (Design-Build-Finance-Operate) te međusektorske suradnje s dionicima koji posjeduju potreban investicijski kapacitet za razvoj i izgradnju suvremene infrastrukture.

Predloženi model jamči očuvanje institucionalnog vlasništva nad zemljištem, osiguravajući dugoročnu zaštitu prostornih resursa za buduće razvojne potrebe Sveučilišta. Istodobno, ovaj ugovorni okvir definira nužne preduvjete za mobilizaciju privatnog kapitala, omogućujući partnerima siguran investicijski horizont za razvoj i izgradnju infrastrukture.

Implementacija strateškog partnerstva — utemeljenog na modelu DBFO u kojem Sveučilište u Zagrebu kroz transparentni javni natječaj osigurava zemljište, dok privatni sektor participira s razvojnim kapitalom — generirala bi značajne sinergijske učinke za sve dionike. Takav model omogućuje aktivaciju neiskorištenog prostornog potencijala i rješavanje višedesetljetnog akumuliranog infrastrukturnog problema u vrlo kratkom roku.

Ključne prednosti

• Mobilizacija privatnog kapitala: Dok se javni sektor suočava s izraženim fiskalnim ograničenjima, globalna tržišta kapitala posjeduju visoku razinu likvidnosti. Za institucionalne investitore, iznosi od 500 milijuna eura predstavljaju standardni volumen ulaganja, čime se premošćuje investicijski jaz bez povećanja javnog duga države ili sveučilišta.
• Ugovorne fleksibilnosti: Ugovorni dizajn dopušta integraciju širih društvenih i akademskih ciljeva. Kroz natječajnu dokumentaciju moguće je osigurati kvote za socijalno ugrožene skupine, smještajne jedinice za gostujuće profesore te, u kasnijim fazama, razvoj prateće infrastrukture, poput laboratorija i dvorana, bez izravnog troška za sveučilište.
• Vremenska i administrativna efikasnost: Model koncesije na sveučilišnom zemljištu administrativno je jednostavniji i društveno prihvatljiviji od prodaje imovine. Takav pristup omogućuje bržu provedbu natječaja i raniji početak operativne faze u usporedbi s tradicionalnim proračunskim ciklusima.
• Transfer strukturnih rizika: Većina razvojnih, financijskih i tržišnih rizika prenosi se na privatni sektor. Specijalizacija partnera u upravljanju nekretninama osigurava višu razinu operativne stabilnosti i profesionalizaciju upravljanja studentskim standardom.

Sinergija znanosti i tržišta

Strateški okvir koji je predložio Gospodarski savjet Sveučilišta u Zagrebu krajem 2025. godine predstavlja važnu točku u razumijevanju uloge visokog obrazovanja u 21. stoljeću. Plan uključuje modernizaciju studijskih programa, jačanje međunarodne suradnje i razvoj novih financijskih instrumenata za potporu inovacijama. Umjesto tradicionalnog, zatvorenog sustava, ovaj dokument postavlja temelje za moderno poduzetničko sveučilište.

Njegov značaj očituje se u nekoliko ključnih stupova:

• Integracija realnog sektora: Prvi put u povijesti, čelnici najznačajnijih hrvatskih korporacija (Infobip, Končar, Ericsson Nikola Tesla) izravno sudjeluju u kreiranju sveučilišne politike, čime se osigurava tržišna relevantnost istraživanja.
• Fokus na „Deep Tech“ inovacije: Strategija prepoznaje da prava vrijednost ne leži u uslužnim djelatnostima, već u komercijalizaciji složenih laboratorijskih otkrića koja zahtijevaju dugoročnu potporu.
• Mehanizmi transfera tehnologije: Okvir jasno definira put od patentne prijave do osnivanja spin-off kompanije.

Strateški okvir Gospodarskog savjeta je hrabar i ispravan putokaz. Međutim, bez beskompromisne egzekucije i fizičke koncentracije na jedinstvenom kampusu, mogao bi ostati tek spomenik propuštenim prilikama.

Nacionalni strateški prioritet

Razvoj studentske infrastrukture na prostoru kampusa Borongaj predstavlja ključnu determinantu urbane regeneracije Zagreba, s potencijalom transformacije te lokacije u policentrično akademsko središte i međunarodno čvorište talenta. Pored rješavanja akutnog infrastrukturnog deficita, ova inicijativa djeluje kao katalizator šireg prostornog i društvenog razvoja.

Modernizacija studentskog standarda neposredno korelira s jačanjem kompetitivne prednosti Sveučilišta u Zagrebu, pozicionirajući ga kao atraktivnu destinaciju unutar europskog istraživačkog i obrazovnog prostora, što je preduvjet za intenziviranje međunarodne suradnje i dolazne mobilnosti.

Zašto baš Borongaj

Razvoj kampusa Borongaj, kao lokacije s iznimnim potencijalom za rezidencijalnu i znanstvenu infrastrukturu, predstavlja najznačajniji kapitalni pothvat u povijesti Sveučilišta u Zagrebu. Prostirući se na 85 hektara bivšeg vojnog kompleksa, projekt je inicijalno zamišljen kao rješenje za kronični prostorni deficit te kao tranzicija prema modernom, integriranom akademskom središtu.

Prostor kampusa Borongaj se identificira kao najkonkurentnija lokacija za implementaciju predloženog DBFO modela razvoja zbog sljedećih determinanti:

• Raspoloživost zemljišta i infrastrukture: Atraktivna lokacija na otprilike 85 hektara. Zemljište je u vlasništvu Sveučilišta u Zagrebu, postojeća infrastruktura zadovoljavajuća. Urbanistički plan je donesen i ažuriran.
• Tranzitna povezanost: Planirani infrastrukturni zahvati 2026.–2027., uključujući željeznički nathodnik i stanicu, transformirat će kampus u intermodalno čvorište. Dugoročni planovi Grada za produljenje Vukovarske ulice i tramvajsku mrežu dodatno povećavaju dostupnost.
• Troškovna efikasnost: Eliminiran je trošak akvizicije nekretnina. Široki otvoreni prostor nudi logističke prednosti koje umanjuju troškove građenja u usporedbi s projektima unutar gustog urbanog tkiva.
• Mogućnost izgradnje u fazama: Kapacitet lokacije omogućuje podjelu projekta u uzastopne faze, smanjuje operativnu složenost i optimizira tijek novca.
• Ekonomija obujma u održavanju: Koncentracija velikog broja jedinica omogućuje centralizaciju upravljačkih sustava i timova, što rezultira nižim graničnim troškovima održavanja.

Institucionalni kapital i akademska vizija

Temeljni preduvjet za razvoj namjenske studentske infrastrukture na Borongaju je aktivacija sveučilišnog zemljišta putem prijenosa prava građenja na javnom natječaju. S obzirom na strateški značaj i stabilne projekcije povrata, identificiran je visok potencijal interesa kod različitih skupina institucionalnih investitora:

• Obvezni mirovinski fondovi (OMF): Prirodni partneri za dugoročna ulaganja. Investicija od 250 milijuna eura činila bi manje od 1% ukupne imovine pod upravljanjem OMF-ova.
• Domaća osiguravajuća društva i investicijski fondovi: Tradicionalni dionici tržišta nekretnina s interesom za imovinu niskog profila rizika.
• Međunarodni infrastrukturni fondovi: Očekivano pristupanje Hrvatske organizaciji OECD 2026. otvara pristup fondovima čiji mandati zahtijevaju investiranje u države s tim statusom.
• Nacionalne i međunarodne razvojne banke: HBOR, EIB grupa i EIF — instrumenti garancija i povoljnog financiranja.
• Institucionalni investitori (EBRD i sl.): Mandati u CEE regiji izravno potiču projekte priuštivog stanovanja i socijalne infrastrukture.

Zaključak

Ovim radom nastojali smo pokazati da rješavanje problema studentskog smještaja ne zahtijeva komplicirane zahvate, već jasnu viziju i jednostavnu egzekuciju. No, prava vrijednost ovakve investicije ne leži samo u broju novih kreveta, već u onome što ta infrastruktura dugoročno pokreće.

Smještaj 5.000 studenata na kampusu Borongaj prelazi granice demografske i obrazovne politike; to je snažna ekonomska i urbana poluga. Povlačenjem velikog broja studenata s privatnog tržišta najma i njihovim preseljenjem u namjenski izgrađen smještaj, u kratkom roku umanjujemo potražnju za najmom postojećeg stambenog fonda. Takvo rasterećenje ima direktan učinak na stabilizaciju i usporavanje rasta cijena najma stanova za sve građane u cijelom Zagrebu. Istovremeno, istočni dio grada dobio bi novi centar gravitacije, dok bi se otvaranjem smještajnih kapaciteta tijekom ljetnih mjeseci stvorili preduvjeti za organizaciju velikih međunarodnih, sportskih i akademskih događaja.

Međutim, prava transformacijska moć leži u spoju vrhunske infrastrukture i razvoja studijskih programa na engleskom jeziku. Moderni kampus Borongaj, uparen s tradicijom i kvalitetom Sveučilišta u Zagrebu, stvara temelje za privlačenje stranih studenata iz cijelog svijeta. Time visoko školstvo prestaje biti opterećeno demografskim padom i očuvanjem radnih mjesta. Umjesto defenzivnog razmišljanja o „preživljavanju“ sustava, otvara se put prema razvoju iznimno propulzivne grane uslužne ekonomije. U tom scenariju, Sveučilište u Zagrebu preokreće negativne trendove i postaje motor rasta koji generira novu zaposlenost i privlači svježi kapital kroz internacionalizaciju.

Važno je naglasiti da smo u ovom radu namjerno zadržali fokus na jednostavnoj i jasnoj priči, s ciljem da sam model rješenja približimo široj javnosti. Međutim, u pozadini ove prezentacije stoji znatno opširnije i dublje istraživanje. Iz ove smo rasprave svjesno izostavili detaljnu analizu javnih politika — na razini države, lokalne zajednice i samog Sveučilišta — koje posjeduju golem, a neiskorišten potencijal za ubrzanje izgradnje infrastrukture. Konačno, naš širi rad obuhvaća i potpunu financijsku analizu isplativosti.

Danas se nalazimo u jedinstvenom povijesnom trenutku. Tržište kapitala je najsnažnije u regiji, posjedujemo vrhunsko arhitektonsko i građevinsko znanje te dragocjeno iskustvo u vođenju velikih projekata obnove. Sve su kockice na mjestu. Pitanje više nije kako izgraditi kapacitete, već što nas sprečava da već sutra počnemo graditi Sveučilište koje će biti globalni magnet za talente?

Prilika da sljedećim generacijama ostavimo naslijeđe moderne europske metropole znanja je pred nama — na nama je samo da donesemo odluku i krenemo u realizaciju.